Ovog puta na MNS blogu ugostili smo Đorđa Veskovića koji nam je za rubriku "Iz mog ugla" poslao recenziju sountrack-a novog Holivudskog blokbastera "Suicide Squad". Najveći ovogodišnji letnji bioskopski hit je film u kom su glavni likovi zlikovci iz DC stripova, zvan Suicide Squad, na srpskom rečeno Odred otpisanih. Radnja filma se odvija oko najvećih strip zlikovaca na čelu sa Betmenovim Jokerom, Deadshotom i Amandom Waller, ali, po nazivu filma, on kritičare i nije baš najbolje oduševio, pa je i sam otpisan. I ja se slažem sa kritičarima po pitanju kvaliteta filma, jer je radnja bezvezna, nedorečena, i, možemo reći da se ništa tu ne dešava, jer, kada je u pitanju DC, tu smo od njih navikli na "prštanje" po pitanju spektakularnosti, a kada odradiš neki film u kom glavnu ulogu igraju zlikovci, onda ni ne nađeš dovoljno radnje po pitanju kako da od bad people's napraviš good fairy-je. Imena poput Willa Smitha, Jareda Letoa i Care Delegvine su razlog više za gledanje filma iz radoznalosti jer prva dvojica su velika glumačka imena, a treća je tek zakoračila u taj svet prekonvertovavši se iz primarnog manekenskog. Smith je još od vremena "The Fresh Prince"-a jedan od najboljih komedijaša u zadnjih 20-ak godina, ali mu je uloga Deatshot-a totalni promašaj. Pokojni Heath Ledger ostaje neprevaziđen u ulozi Jokera, Jared Leto ne može ni malo da mu priđe. Za potonjeg se može reći da je on pretplaćen na te uloge u projektima za mlađu publiku. Put od Jordana Catalana do Jokera je bio zanimljiv i praćen kroz razne njegove transformacije. Ali, prosek izvlači njegov soundtrack, koji ne nudi ništa specijalno, ali sa sobom nosi trend muziku. Kombinovana je od strane alternativnog pop, indie rock, hip hop i bluz-rok/hard rok/ zvuka iz sedamdesetih. Ali, mogu se sa drugima složiti po pitanju neprikladnosti, jer zaslužuje više neku "epsko-dramatičnu rok simfoniju", što je za takve filmove trebalo biti oduvek. Ovaj put neću analizirati sve numere, ali ću se baviti samo onima namenski rađenim za film. "Purple Lamborghini" Ricka Rossa i Skrillex-a je gangsterska east coast rap pesma koja "izuva na prvu" i ima poruku "nećete se tako lako izvući kad vam dođu demonstranti koji uništavaju luksuz". "Gangsta" od Khelani iziskuje potrebu za ulazak u loše društvo, "Heathens" od sve popularnijeg benda Twenty One Pilots veliča loše društvo, a o njihovim navikama govori i kompozicija "Sucker for Pain" zanimljivog indie rock/hip hop spoja Imagine Dragons/X Ambassadors/Lil Wayne/Wiz Khalifa/Ty Dolla $ign. Melodije tih pesama su ništa specijalno, rađene po principu "hajde da pratimo trend mlađe publike". Jedino na "Pogane (Heathens)" niko nije ostao ravnodušan. Dolazimo do zanimljive obrade Queen-ove "Boemske Rapsodije" urađene u realizaciji nekadašnjih predstavnika emo žanra – grupe Panic! At the Disco. Odavno je poznato da neki hoće da pobegnu od maestralne izvedbe legendarnog Freddy-ja, od kojih neki urade sa velikim uspehom, a nekakve obrade postanu fail. Ova je jedna od retkih kojoj možemo dati TOP oznaku, jer se vidi da se nije bežalo od Merkjurijeve izvedbe, a da to bude odrađeno vrhunski. Jeste da je ok, ali, ovaj cover mogu da nazovem velikim uljezom za soundtrack jer dosta "odskače od ritma". "Wreak Havoc" od Skylar Grey je kompozicija za koju mogu slobodno da kažem da je u trap maniru, ali smo se takvih kompozicija naslušali na tone, a poslednja koju ću spomenuti je zanimljiva bluz-rok-western sound-hip hop-alter art pop kompozicija "Standing in the Rain" u kojoj je Mark Ronson spojio Action Bronson-a i Dana Auerbach-a iz grupe The Black Keys. Sve se tu savršeno prepliće, tako da je spoj rap motherfucker villains-a i alter pop allies-a smešten baš na mesta gde treba da se prepliće. Depeche Mode/Die Artwoord/Apollo 440 atmosferu nam donosi "Medieval Warfare" koju izvodi Grimes. "Know Better" Kevina Gates-a na početku deluje kao "uljez" u ovom progressive soundtrack-u, ali, prelaskom u trap ritam se po kvalitetu i stilu približava ostalima. Sve u svemu, zanimljiv soundtrack koji bi ljubitelji alter-commerc muzike trebali da imaju pod obavezno u svojoj kolekciji. I mračna je, i mistična, i borbena, a u isto vreme i nabijena "erupcijom ludila i iživljavanja". Za nas mlade, spaja sve ono što mi, ljudi od 16-30+ godina, volimo na jednom mestu. Pošto se planira i drugi deo, očekujem da radnja bude bolja i sa pravim finalom, a muzika – nepisano pravilo je da muzika za drugi deo, kao i film, budu gori od prvog, ali tome se samo možemo nadati... Sve nove pesme koje su namenski snimljene za film možete čuti na YT plejlisti OVDE! Đorđe Vesković
0 Comments
Leave a Reply. |
Tražite nešto?Pratite nas!Arhiva
January 2020
Prijatelji bloga! |