Nije redak slučaj da popularna muzika postane dosadna. Ipak, to nije obavezno loša stvar, ta muzika je jednostavno ciljana na najširu moguću publiku i ne preuzima apsolutno nikakve rizike kako se ne bi izgubili potencijalni slušaoci. Naravno, ovo ne znači da zanimljiva muzika ne može biti popularna, sve ovo je generalizovanje. Ipak, u muzici se često javlja jedan drugi fenomen. Ponekad popularna muzika nije niti "bezbedna" niti zanimljiva već jednostavno... grozna! Znate o čemu govorimo... Svi mi imamo te neke pesme za koje ne možemo vda verujemo da su prodate u milionskim tiražima i da su se konstantno vrtele na radio i TV stanicama. Kada razmislite o tome, to se stalno dešava. Za mnoge od ovih pesama bi nas bilo sramota priznati da smo ih nekad voleli, dok smo druge pokušali da blokiramo iz svoje kolektivne svesti. Na ovoj listi se nalaze pesme koje su toliko grozne da ih, ma koliko pokušavali, nikada nećemo zaboraviti. MNS blog donosi listu od 9 groznih pesama koje su postale svetski mega hitovi. Možda se već više i ne sećate ko je Soulja Boy, ali to je ok. On se pojavio na sceni i neverovatnom brzinom postigao ogromne uspehe, ali taj uspeh nije bio vezan za telanat koliko za jedan novi trend. I zbog toga je ovaj mladi reper nestao. Ipak, kada je Soulja Boy bio deo muzičke scene njegove pesme su bile veoma popularne, ali ni jedna koliko "Crank That (Soulja Boy)". Ova pesma je objavljena 2007. godine kao najavni singl za njegov debi album "souljaboytellem.com". Ne samo da je "Crank That" na vrhu Billboardove liste singlova proveo čak 7 nedelja, već se našao i na 21. mestu Rolling Stoneove listi najboljih pesama 2007. godine! Nije čudno da ovakva pesma postigne komercijalni uspeh, ali kada se nađe na listi najboljih pesama legitimnog muzičkog časopisa, vreme je da se zapitamo... Što je još čudnije, ova pesma je nominovana za Gremi za najbolju rep pesmu. Do februara 2014. godine pesma je skinuta čak 5 miliona puta, a na YouTube-u trenutno broji više od 200 miliona pregleda. Popularnost pesme "Friday" mlade Rebecce Black, koja je izašla 2011. godine, dokazala nam je, ne samo da internet može da bude opsednut glupostima (kao da to ranije nismo znali), već i da kreator takve gluposti može da zaradi ogroman novac. Iako je ova pesma postala popularna zbog toga što je toliko loša to ljude nije zaustavilo da masovno odlaze na YouTube i slušaju je pa je tako za manje od godinu dana skupila više od 30 miliona pregleda. Kada je puštena u prodaju pesma je solidno prošla na top listama i prodata je u više od milion kopija širom sveta (što je ogroman broj, ali veoma mali ako uporedimo sa brojem strimova). Od tada pesmu je obradila ekipa serije "Glee", Justin Bieber, Katy Perry, Nick Jonas... Ponekad se čini da u muzici "uspešno" i "iritantno" idu ruku pod ruku. Čini se da publika devet od deset puta preferira nešto što će zapamtiti nego "obične" pesme. Čak i ako ta pamtljivost pesme dolazi sa željom da se izbodete nožem dok je slušate. Ovo je bio slučaj i sa Lil Wayneovim hitom "Lollipop" iz 2008. godine sa njegovog albuma "The Carter III". Da budemo fer prema "Lollipop", pesma jeste zarazna, standardni electro-pop/rap singl, ali ono što čini da se ježimo je kombinacija Wayneovih vokala sa konstantnim autotjunom. Dok slušate pesmu, većinom ćete imati osećaj da je peva robot koji je dizajniran da izbacuje zarazne singlove, samo što se pokvario pre nego što je počeo da svira. Uprkos tome, komercijalni uspeh i popularnost pesme "Lollipop" su ogromni! Pesma je bila najprodavaniji digitalni singl 2008. godine (u čitavom svetu!!), a u Americi je dostigla čak petostruki platinasti tiraž. Do sada smo već naučili da ne mora svaka pesma da ima neko značenje, niti da nas inspiriše. U većini muzike dominira tema seksa i odnos društva prema istom, ali to ne znači da ta tema nema određenu vrednost. Naravno, nigde ne piše da muzika ne sme postojati samo i isključivo zbog nekog užitka - ipak je to primarna svrha muzike. Sada kada smo sve to sklonili s puta, da li je "wiggle, wiggle, wiggle" stvarno prihvatljiv refren? Samo "wiggle, wiggle, wiggle" iznova i iznova... Naravno pesma je puna stihova zbog kojih ćete se naježiti poput: "your booty like two planets, go head and go ham sandwich" i "if I take pictures while you do your dance, I can make you famous on Instagram". Ponavljamo, nema ništa loše u pesmama o seksu, ali ljudi, pobogu! Možda se pitate šta je nastalo prvo: ova pesma ili ime benda koje je očito referenca na gumene medvediće? Pa, objasniću vam: Gummibar je virtualni bend koji izvodi isključivo pesme o gumenim poslasticama. Da... To postoji. "I'm A Gummy Bear (The Gummy Bear Song)" je objavljena 2007. godine. Prvo je izašla u Mađarskoj gde je na zvaničnoj listi singlova na #1 provela neverovatnih 8 nedelja. Od tada pesma je razvalila top liste u Kanadi, Japanu, Nemačkoj i Grčkoj (svuda je bila #1). Nećemo ni pokušati da opišemo koliko je grozna ova pesma. Sećate se "Crazy Frog" pesme? Pa, toliko je loša. Procenjuje se da je ova pesma od 2007. godine na radijima puštena više od milijardu puta! Da, dobro ste pročitali - MILIJARDU! Možda ne znate ime ove pesme, ali velika je verovatnoća da ste je čuli. Veruje se da je ona postala jedan od prvih internet "meme"-a, sa sve animiranim spotom gomile hrčaka koji plešu. Ne samo da je ova pesma osvojila top liste širom sveta (bila je #1 u Americi i #4 u Kanadi), već je zbog nje stvorena čitava kolekcija majica, stikera, pa čak i ceo album koji je nosio ime "The Hampsterdance Album". Jedan od najprodavanijih singlova svih vremena je o kečapu! "The Ketchup Song" je engleska verzija pesme "Asereje" koju je 2002. godine objavila španska girl grupa Las Ketchup. Ono što ovu pesmu čini toliko groznom je količina besmislenosti. Ne razumemo svi španski, ali refren je otpevan na nekom jeziku koji samo podseća na španski. I ne samo to, pesma je izazvala ogroman skandal jer su se ubrzo nakon objavljivanja pojavili tračevi da taj besmisleni tekst na španskom zapravo veliča đavola. I kečap i đavo su crveni... Slučajnost? Ako vam to nije dovoljno, pesma postoji u tri verzije - španska, englesko-španska i portugalska. Ponekad današnje društvo ima kolektivni problem sa prosuđivanjem i dozvoljava da postanu popularne stvari koje to svakako ne treba da budu. Naravno, svi smo morali to da istrpimo jer je "The Fox" jedan od primera ovog fenomena. Verovatno bi bilo ok da je ova pesma ostala popularna u okvirima interneta (sada već ima više od pola milijarde pregleda), ali nije bilo potrebno dugo da se uspeh pesme preseli i u "stvarni svet". Imitiranje zvukova životinja nikako ne sme biti pesma koja je vredna platinastog tiraža u Americi i Australiji i čak dvanestostrukog (12!!!) platinastog tiraža u Norveškoj! Refren pesme "The Fox" ima jedan stih, a onda gomilu neartikulisanih i bizarnih zvukova što nam dokazuje da pesma, ne samo da ne mora imati smislen tekst da bi bila uspešna - već uopšte ne mora da ima tekst! Uspeh pesme "Blurred Lines" definiše jedan misteriozni momenat u današnjem društvu. Iako je objavljena realtivno nedavno, 2013. godine, mnogi od nas se naježe i posrame kada se sete neverovatne popularnosti koju je uživala. Ali pre nego što prodiskutujemo zašto je pesma grozna, pogledajmo prvo uspeh koji je postigla. "Blurred Lines" je stigao na #1 u više od 25 država, postao je jedan od najprodavanijih singlova svih vremena, oborio je rekord za najveću publiku na radiju i nominovan je za čak dve Gremi nagrade. Od tada pesma je naišla na mnoge kritike jer u najboljem slučaju trivijalizuje pristanak na seks, a u najgorem promoviše silovanje! Stihovi poput "I know you want it", "I hate these blurred lines" i "not many women can refuse" su jednostavno neprijatni i odaju osećaj agresivnosti umesto samopouzdanja koje je pevač očito želeo da prikaže.
0 Comments
Leave a Reply. |
Tražite nešto?Pratite nas!Arhiva
January 2020
Prijatelji bloga! |