Veliko finale albuma, usudila bih se da kažem, predstavlja pjesma Lie. Naizgled (ili na prvi „sluš“) ova pjesma se čini kao da bise moglo raditi o nekom hip hopu zbog saradnje sa reperom Quavo. Međutim, orkestracija i Halsey-ino prodorno, hiperbolično „why“ na refrenu kreira neku nadepsku, gotovo apokaliptičnu atmosferu. Da slušaoca ne bi u potpunosti oduvala, na nju se glatko nadovezuje i pilično zaokružuje proputovanje Halsey-nim beznadežnim kraljevstvom Hopeless, po kojoj, je djelimično i nazvan album.
Prije nešto manje od dvije godine,pisala sam recenziju albuma prvjenca djevojke po imenu Halsey koja tek što je počela da napušta udobnu anonimnost osobe koja u svom studiju sama piše, snima, miksuje i masteruje svoju prilično neobičnu muziku. Danas, dvije godine kasnije, taj isti „djevojčurak“ je postao prvi ženski izvođač ove godine čiji se novi album našao na prvom mjestu Billboard-ove Top 100 liste. Ovo vratolomno lansiranje u zvijezde je, na veliko zadovoljstvo nas kao njenih vjernih slušaoca, nije natjeralo da promijeni zvuk ne bi li se što duže zadržala na tronu svjetskih top lista. Naprotiv, njen lični doživljaj svijeta oblikovan nesrećnim okolnostima kao što je teška bolest materices kojom već neko vrijeme vodi borbu, učinio je da joj zvuk ostane autentičan. Dosta mračan, prošaran distopijskim motivima, ali samo njen. To zaključujemo već iz naslova oba albuma: The Badlands i aktuelni Hopeless Fountain Kingdom. Kao što naznačih ranije, Hopeless Fountain Kingdom jeste zadržao Halsey-in zvuk na kakav smo navikli slušajući njene ranije hitove, kao što je Hurricane i Roman Holiday, ali ipak se mogu čuti i neki drugi žanrovski uticaji. Ovog puta možemo primjetiti raznovrsne začine u vidu hip hopa, elektronike, neo-soul-a i alternativnog R&B-a, tako da na kraju dobijamo prilično osvježavajući muzički koktel. Ovim albumom uspjela je da napravi sponu između underground muzike i popa, iako je, priznaćete, prilično teško definisati taj pop ovih dana. Sve se to savršeno uklapa zahvaljujući veoma kvalietetnom aranžmanu i cjelokupnoj produkciji albuma. Pa da počnemo sa singlom koji je najavio album. Usporenog tempa, ali veoma catchy,Now or Never je možda jedina komercijalna pjesma koja se često može čuti na radiju, a samim time i dopasti široj publici. Priča o dvoje ljubavnika, koji uprkos svim poteškoćama ipak uspijevaju da trijumfuju. Nju prati i prilično dinamičan spot u kom je Halsey pored pjevanja i tumačenja glavnog ženskog lika, bila i u režiserskoj stolici. Slijedi Eyes Closed koja iako nešto ubrzanija nosi snažne emocije propraćene Halsey-nim nježnim, ranjivim vokalom. Međutim, u live izvođenju ove pjesme koju je objavila na You-Tube-u,možemo čuti samo njen glas i gitaru i samim tim svi ovi aspekti još više dolaze do izražaja. Rame uz rame sa Devil In Me i Angel On Fire, ova pjesma je zaista tipičan žitelj njenog alternativnog, tamnog, elektro pop muzičkog svijeta. Zatim, imamo Walls Could Talk koja je po svemu prilično drugačija od onoga što možemo čuti u ostatku albuma. Ova stvar je ritmičan, moderan odgovor na ono što nam je poznatije kao R&B. Međutim, ono što dominira je svojevrstan aranžman koji je za Halsey prilično netipičan .Stoga, mnogi muzički kritičari bi bili spremni da tvrde da veoma podsjeća na neke od megahitova Britney Spears ili čak ranih radova Maroon 5. Nego, da citiram svoju nekadašnju profesoricu maternjeg jezika i književnosti, da se ne bi „učitavali“ tu raspravu ćemo ostaviti pod znakom pitanja. Kad je u pitanju Halsey-na krhka, osjećajna strana najupečatljivija pjesma na albumu je balada Sorry. Prvenstveno, ona pjeva o neuzvraćnoj ljubavi, ali ova stvar je mnogo više od toga. Sa snažnom pratnjom na klaviru njen autentičan glas melodijski savršeno oslikava i do detalja dočarava neke mračne kutke, koji vjerovatno čuče u svima nama, te je stoga gotovo nemoguće ne doživjeti je. Veliko finale albuma, usudila bih se da kažem, predstavlja pjesma Lie. Naizgled (ili na prvi „sluš“) ova pjesma se čini kao da bise moglo raditi o nekom hip hopu zbog saradnje sa reperom Quavo. Međutim, orkestracija i Halsey-ino prodorno, hiperbolično „why“ na refrenu kreira neku nadepsku, gotovo apokaliptičnu atmosferu. Da slušaoca ne bi u potpunosti oduvala, na nju se glatko nadovezuje i pilično zaokružuje proputovanje Halsey-nim beznadežnim kraljevstvom Hopeless, po kojoj, je djelimično i nazvan album. Recenzirala (gostujući autor) : Aleksandra Vuksanović
0 Comments
Leave a Reply. |
Tražite nešto?Pratite nas!Arhiva
January 2020
Prijatelji bloga! |